Svi vi, koji ste malo jače tehnički potkovani, znate da bi internet bez DNS-a teško funkcionirao. Za one koji ne znaju, DNS (Domain Name System) služi kako bi se povezali nazivi domena sa IP adresama (odnosno lokacijama servera). Znači, na ovaj blog dolazite preko domene sokac.net, a ne preko IP adrese 69.55.9.64.
Ono što mene iznenađuje jest činjenica da se hrvatska DNS služba, koju vodi CARNet, nije unaprijedila već poprilično dugo. Ono što znam jest da se od 2005. sigurno nije mjenjala. Na stranici piše (C) 2001. što vjerojatno znači da se nije već duže vrijeme osježavala stranica.
Registracija se i dalje obavlja preko pošte (ne elektroničke!) na koju se ručno mora potpisati vlasnik te ovjeriti to pečatom (ako je pravna osoba). Ajd, donekle razumijem ovaj dio (iako se može drugačije riješit), jer su takva pravila – samo firme i udruge imaju pravo na besplatnu domenu, dok ostali moraju imati potporu nekog ministrarstva da bi to mogli otvoriti.
No, ono što ne razumijem je promjena DNS informacija – umjesto da prilikom registracije dostave korisniku korisničko ime i lozinku s kojom će moći mjenjati informacije, svaki puta potrebno je slati poštom zahtjev. OK, ekipa može intervenirati ukoliko je hitno pa i sa skeniram dokumentom promjene DNS informacije, ali ste obavezni poslati original. Ovakvim postupkom kakav je sada, moguće je lažirati potpis (i eventualno pečat) te promjeniti DNS podatke. U svakom slučaju je bolja solucija korisničko ime i lozinka s kojom se mogu promjeniti, ako ništa drugo, samo podaci o serveru te IP adresa.
I tako, dok CARNet svoje stranica jako unaprijeđuje (upravo je pobjednik Vidi Web Top 100 u kategoriji vladine organizacije), DNS.hr stoji umrtvljen već godinama… Žalosno.
Konačno netko progovorio, ja sam već lagano lud kad mi dođe klijent koji bi otvorio .hr domenu, a k tome ista ne odgovara nazivu njegove tvrtke. Stvarno smo stali sa DNS-om u ranim 90-tim